Nakon duge i teške bolesti u ponedjeljak ujutro u pulskoj Općoj bolnici, u 62. godini života, preminuo je Remzo Zalihić, dugogodišnji sportski radnik koji je nakon dolaska iz Mostara početkom 90-ih ostavio dubok trag u labinskom rukometu a posljednjih godina i u nogometu.
Nakon što je bio sportski direktor i preporoditelj labinskog muškog rukometa koji je uveo u najviši rang trenutačno je bio jedan od najuspješnijih predsjednika labinskog nogometnog kluba NK Rudar.
Zalihiću, koji je često bio i kontroverzan u svojim potezima, načinu i pristupu u vođenju klubova koje je vodio nitko nije mogao osporiti ogromnu strast, želju, volju i entuzijazam.
NK Rudar ostavlja na vrlo stabilnim temeljima u gornjem dijelu 3.HNL zapad. Zalihić je svoj trag ostavio i kao sportski novinar, pokrenuvši tadašnji portal LabinSport koji je pretvorio u istarski sportski portal Istrasport a vlasnik je bio i dvije marketinške agencije te još jednog portala Labinska komuna. Prije dolaska u Labin početkom ratnih zbivanja na ovim prostorima sa suprugom, rukometašicom Karmen Kokot Zalihić, Labinjankom koja je igrala u tadašnjoj prvoligaškoj ekipi Lokomotivi iz Mostara gdje su se i upoznali bio je poznat i kao nekadašnji rukometni sudac te jedan od osnivača MEHL lige, današnje preteče SEHA lige na čijem je osnivanju radio uz Zorana Gobca.
Bolest ga je 2005. godine prikovala za kolica ali je i dalje uspješno radio u sportu i bio posljednjih godina čelni čovjek NK Rudara.
No ovog je puta bila jača od njega pa nas je zauvijek napustio. U povijesti će ostati zapisano da je pod njegovom dirigentskom palicom Labin 1993. godine u prvoj službenoj utakmici od neovisnosti, ugostio rukometnu reprezentaciju Hrvatske u utakmici protiv Bugarske za plasman na EP. Zahvaljujući Remzi muški rukomet u Labinu izašao je iz sjene ženskog i cijelo desetljeće bio prvi sport u Labinu, za utakmice labinskih rukometaša tražila se karta više, dečki su igrali prvu ligu pa su labinskim parketom defilirale svjetske zvijezde, od Ćavara do Balića, a dres Rudara nosila su proslavljena imena poput Frankovića, Prskala, Šujstera, Misovskog. Bilo je uspona i padova koji su doveli klub do stečaja, odlaska Zalihića i osnivanja novog kluba Mladog Rudara koji je krenuo iz početka.
Mnogi su tada prstom upirali u Zalihića koji je tvrdio da nije imao razumijevanje tadašnje političke elite u gradu. Ipak, ostao je u rukometu kao jedan od vodećih ljudi u novoosnovanoj regionalnoj SEHA ligi, uz prvog čovjeka hrvatskog rukometa Zorana Gopca s kojim je prijateljevao. Početkom 2005. završio je u invalidskim kolicima ali nije se predao.
Umjesto u labinskom rukometu pronašao se u sportskom novinarstvu, najprije kao kolumnist lokalnog lista a potom pokreće sportski portal Labinsport.com, koji i danas pod imenom Istrasport.eu, s novim vlasnikom, prati sva važnija sportska događanja u Istri.
Često osporavan, 2013. godine nakon što su mu zatvorili rukometna vrata napokon doživljava svoju satisfakciju, postaje predsjednik posrnulog, obezglavljenog i u dugovima ostavljenog NK Rudara kojeg kao novi predsjednik vraća u život. Zahvaljujući njemu, klub polako podiže iz osrednjosti prema gornjem dijelu ljestvice s ambicijama za drugoligaško društvo i danas ostavlja na čvrstim temeljima kao jedan od najstabilnijih nogometnih klubova u Istri.
Izvor: Glas Istre / B. Biočić
